Irena Vrkljan (1930 god. Beograd)
Hrvatska spisateljica.
U Zagrebu zavrsava gimnaziju i diplomira na Filozofskom fakultetu. Godine 1966. odlazi u Berlin te upisuje odsjek rezije na berlinskoj Akademiji za film i televiziju na kojoj diplomira 1970. godine. Osim poezije i proze napisala je mnostvo radijskih drama i scenarija za dokumentarne filmove te drama, a prevodila je s njemackoga. Do sada je objavila: Krik je samo tisina (Nolit, Beograd, 1954), Paralele (Lykos, Zagreb, 1957), Stvari vec daleke (Zora, Zagreb, 1962), Doba prijateljstva (Mladost, Zagreb, 1966), Soba, taj strasni vrt (Prosveta, Beograd, 1966), Ihre Paulina Golis (Reclam, Stuttgart, 1980), U kozi moje sestre (Naprijed, Zagreb, 1982), Tochter wischen S^Ád und West (Rogners, Berlin, 1982), Svila, skare (GZH, Zagreb, 1984), Marina ili o biografiji (GZH, Zagreb, 1966), Vece poezije (CDK, Zagreb, 1987), Berlinski rukopis (GZH, Zagreb, 1988), Dora, ove jeseni (GZH, Zagreb, 1991), Pred crvenim zidom (Durieux, Zagreb, 1994).

Vaznije nagrade: Tin Ujevic 1982. godine (za zbirku U kozi moje sestre), Ksaver Sandor Djalski 1985. godine (za Svila, skare), te Ivan Goran Kovacic 1987. godine (za Marina ili o biografiji).


Irena Vrkljan znano je i iznimno cijenjeno ime nase knjizevnosti. Tijekom vise od cetiri desetljeca pisanja i objavljivanja stvorila je osobit i prepoznatljiv stil, koji cijeni i kritika i citalacka publika. Javljajuci se kao i svaki istinski umjetnik: samo onda kada osjeca pravi stvaralacki nagon i potrebu, Irena Vrkljan svakim svojim novim tekstom, svojom "svilom sjecanja" upotpunjava respektabilan opus, svrstavajuci se u red onih pisaca ciji se novi rukopis uvijek ceka s nestrpljenjem i radoscu.
Ziveci i radeci posljednjih trideset godina u Berlinu ili, bolje receno, na relaciji Berlin-Zagreb, Irena je Vrkljan potvrdila da svijet nije pun samo "dvostrukih bica" (Robert Musil) vec i dvostrukih mjesta, uspjevsi realizirati prijedlog-tezu svog prijatelja Ericha Kubija, "bilo bi dobro kada bi jednom zivot koji vodis vidjela izdaleka, s nekog drugog mjesta", koja je u praksi, gotovo uvijek mnogo bolnija i manje privlacna nego u teoriji.