Veljko Petrović
(Sombor, 23. januar / 4. februar 1884 - Beograd, 27. jul 1967)


književnik. Svršio je gimnaziju u Somboru, pa je učio prava u Budimpešti. 1906, pošto je apsolvirao, stupio je u uredništvo zagrebačkog "Srbobrana". 1908. prešao je u Sremsku Mitrovicu za urednika "Slobode", a 1909. u sarajevsku "Srpsku riječ". 1912. emigrirao je u Beograd i radio je kao ratni dopisnik za novosadski "Branik" i za sarajevski "Narod". 1914-1915. bio je u štabu Moravske divizije II poziva, dok nije pozvan u niški Jugoslovenski odbor za jednog od urednika "Savremenih pitanja". Prešavši Albaniju upućen je u Ženevu, u novinarski propagandistički biro, gde je radio do 1918. na štampi i publikacijama (!?) odnosno Ugraske i Mađara. 1918. izabran je za člana Jugoslovenskog odbora. 1919. imenovan je za referenta u odseku Ministarstva prosvete za Bačku, Banat i Baranju u Novom Sadu, a 1920. premešten je u Ministarstvo u Beograd. 1921-1923. bio je šef ministrova Kabineta, pa referent u Umetničkom odeljenju, a od 1925. inspektor je u istom Ministarstvu.
Petrović je počeo da sarađuje još 1903. u "Novom Srbobranu", pišući političke članke, kozerije, dopise i prevodeći priče. Od 1905. počeo je da objavljuje stihove, priče i književne članke i beleške u "Brankovom kolu", "Srpskom književnom glasniku", "Delu", "Savremeniku", "Novoj iskri", "Bosanskoj vili" i "Slovenskom jugu". 1912. izdao je svesku "Rodoljubive pesme", a 1914. knjigu pesama "Na pragu". Iste godine spremio je bio dve knjige pripovedaka za izdanja Matice srpske i "Napretka", ali je u ratu i rukopis propao. Tek 1920. počeo je da štampa izbor svojih novela, u knjigama: "Bunja i drugi iz Ravangrada", predratna pričanja, dvanaest pripovedaka (1921), "Pomerene savesti", deset pripovedaka (1922), "Tri pripovetke" (1922), "Iskušenje", petnaest pripovedaka (1924). 1925. izdala je Srpska književna zadruga izbor iz Petrovićevih novela (Pripovetke). Petrović je napisao do sada oko sto pripovedaka, i velik broj članaka iz književnosti i umetnosti u "Politici", "Letopisu" itd. Petrović je uredio "Album vojvođanske umetnosti" o stogodišnjici Matice srpske i napisao u njemu pregled srpske umetnosti od kraja 17. do 20. veka.
Na glavnoj skupštini Čitaonice u decembru 1933. godine izabran je "radi zasluga u nacionalnom i kulturnom pogledu" za njenog počasnog člana.